Vizitke kroz povijest
1. Vizitke, Francuska, 17. stoljeće
Prve vizitke bile su veličine igraće karte, nešto manje od ljudskog
dlana. Najraniji oblici vizitki zapravo su i bile igrače karte.
Posjetitelji bi na takve karte napisali svoje potpise, obveznice i
ostale poruke. S vremenom, vizitke su se razvile u razne nove
oblike, poput čestitki i sl.
Prve
vizitke pojavile su se u Francuskoj za vrijeme vladavine kralja
Luja XIV. Vizitke su svečano predstavljale svoje vlasnike u svoj njihovoj
veličini.
Luj XIV., kralj Francuske, rođen je 1638. u St. Germain-en-Laye u
Francuskoj. Vladao je od 1643. do 1715. - najduža vladavina jednog
monarha u novijoj europskoj povijesti. Bio je nazivan 'Velikim kraljem',
a njegov veličanstveni dvor u Versaillesu, izgrađen pod nadzorom
arhitekta Julesa Mansarta, postao je mjesto divljenja, ali i zavisti
siromašnijih i manje moćnih vladara, koji su ipak prihvaćali njegovu
teoriju apsolutističke vladavine. Luj XIV. bio je veliki mecena
umjetnosti, podupirući vodeće pisce i slikare svoga vremena, poput
Molierea, Racinea, de la Fontainea i Bruna. Zbog raskoši svoga dvora Luj
je također bio znan i kao 'Kralj Sunca'.
2. Trgovačke kartice, Engleska, 17. stoljeće
Pretečama modernih poslovnih kartica smatraju se tzv. trgovačke kartice,
korištene u cijeloj Engleskoj u 17. i 18. stoljeću. Najraniji oblici
trgovačkih kartica pojavili su se u Londonu početkom 17. stoljeća, a
bili su upotrebljavani za oglašavanje te kako bi kupce usmjeravale u
trgovačke radnje, kako u to vrijeme nije bilo razrađenog sustava kućnih
brojeva.
Popularnost kartica naglo je rasla budući da su one bile
najučinkovitije sredstvo oglašavanja u vrijeme kada je novinska
industrija još bila u povojima. Pokazujući putnicima put do trgovca,
igrale su ulogu usporedivu s današnjim online medijima.
Najranije
trgovačke kartice bile su otisnute drvotiskom ili tiskarskim strojem, no
već krajem 17. stoljeća većina ih je bila otisnuta bakrotiskom. Do
početka 18. stoljeća većina trgovačkih kartica bila je otisnuta samo u
jednoj boji, no razvojem cjelokupne industrije, razvijala se i sve veća
potreba za karticama, pa je već početkom 1830-ih metodom litografije
većina kartica bila tiskana u boji.
Tokom 19. stoljeća razvoj novih tehnologija i povećana brzina
komunikacije omogućili su puno veću distribuciju novina i časopisa, a
oglašavanje u ovim medijima postalo je znatno ekonomičnije i raširenije.
3. Poslovne kartice, Europa, 19. stoljeće
Sa francuskog dvora
vizitke su se brzo proširile Europom i Amerikom.
Bile su pomno ukrašene, sa ugraviranim ornamentima i briljantnim
grbovima. Vizitke, ili pozivnice, su bile bitna potrepština u životu
srednje klase u 19. stoljeću.
4. Poslovne kartice, Amerika, 19. stoljeće
U SAD-u je postojala stroga distinkcija između poslovnih kartica i
vizit kartica. Vizitke su služile kao opipljiv dokaz ispunjavanja
društvenih konvencija te kao automatizirano sredstvo predstavljanja.
Snop karata u kutiji na stolu bio je kao priručni katalog poziva te
pomoć pri odlučivanju čije pozive bi možda trebalo odvratiti. Ipak, sve
ovo pomalo je ličilo na prenemaganje, pa se vizitke u pravilu nisu upotrebljavale kod nižih društvenih staleža.
S druge strane, poslovne kartice bile su rasprostranjene među ljudima
oba spola i svih društvenih staleža koji su imali nekakav posao za
promoviranje. Smatralo se znakom lošeg ukusa kada bi netko prilikom
nekog poziva na druženje umjesto vizitke upotrijebio poslovnu
karticu, jer bi to onda pomalo nalikovalo na poziv na naplaćivanje
računa.
5. Pozivnice, 18.-19. stoljeće
Pozivanje je bila ponešto ritualizirana verzija dobrog starog običaja
posjećivanja. Postojala su neka fiksna pravila kojih su se morali
pridržavati svi, kako oni u velikim gradovima, tako i oni u malim
provincijskim sredinama.
- Prilikom prvog posjeta mora se imati pozivnica za svaku damu u
kućanstvu
- Prilikom posjeta vaša pozivnica mora se ostaviti posluzi. Domaćicu
smijete vidjeti tek nakon što prouči vašu pozivnicu.
- Na stolu u svakoj dnevnoj sobi mora stajati srebrni ili kakav drugi
poslužavnik za pozivnice te podloga i olovka
- Kada zazvoni zvono sluga na dužnosti mora imati poslužavnik sa
pozivnicama spreman na dlanu svoje lijeve ruke
- Gospoda smiju pozivnice nositi u džepu, ali dama mora posjedovati
kutijicu u kojoj će ih nositi.
- Ako vaša pozivnica iz nekog razloga nije prihvaćena, morate zaključiti
kako Vas ta osoba ne želi primiti
- Najstrože se zabranjuje proučavanje pozivnica s poslužavnika, budući
da pošiljatelj nema pravo znati tko posjećuje damu.
- Mlada žena ima pravo na svoju kartu nakon što bude u društvu duže od
godinu dana
- Američka gospoda nikad ne smiju presavinuti gornji desni vrh svoje
pozivnice, dok engleska gospoda to rade ako su pozivnicu dostavili oni
sami (ako je to umjesto njih učinio sluga, pozivnica se ne presavija).
- Kartica se mora presavinuti po sredini ako se želi najaviti posjet
nekoliko ili svih članova obitelji.
Tisak vizitki |
© Copyright 2003-2012 Tisak vizitke